Info
Instrumenti
Skupno muziciranje
Info
Instrumenti
Skupno muziciranje
Info
Instrumenti
Skupno muziciranje
Info
Predmeti
Zbor
Info
Info
Instrumenti
Info
Info
klavirska harmonika

klavirska harmonika

bajan

bajan

Harmonika

Najuočljiviji dio harmonike je mijeh. Sa svake strane mijeha nalazi se kutija sa tipkama, a unutar nje su jezičci koji proizvode zvuk tako što svirač rastezanjem ili skupljanjem mijeha tjera zrak do jezičaka i izaziva da oni zvuče. Sve harmonike u kutiji s lijeve strane mijeha imaju niz dugmadi za sviranje dubokih pojedinačnih tonova ili već pripremljenih akorada. Ta dugmad zovu se basovi. Desna kutija harmonike ima niz tipaka nalik klavirskima (tako je kod takozvane klavirske harmonike) ili niz dugmadi (kod takozvane dugmetare ili bajana) na kojima se sviraju viši tonovi. Vještim i uvježbanim rukovanjem mijehom i tipkama na harmonici se može svirati velik broj skladbi raznolike i bogate zvučnosti. Katkada više harmnika svira zajedno, pa postoje čak i orkestri harmonika.

Kratka povijest
Porijeklo imena harmonika je starogrčka riječ harmonikos, koja znači harmoničan, muzikalan. Danas postoji više imena, jedno od kojih je povezano i sa samim prvim instrumentima - accordion  što je trebalo označavati “već unaprijed podešene akorde u basovima”. Tako je harmoniku 1829. patentirao Cyrill Demian iz Beča, kojeg se smatra izumiteljem harmonike. Postojali su slični instrumenti i prije, 1822. u Berlinu (izumio ga je Christian Friedrich Ludwig Buschmann) a pronađen je i još stariji primjerak iz 1816. god., koji je izgradio Friedrich Lohner iz Nürnberga. Ali porijeklo zamisli o stvaranju zvuka strujanjem zraka preko jezičaca javila se još u staroj Kini kod instrumenta zvanog sheng. Demianova harmonika imala je samo basove, ali kasnije su joj graditelji dodali i visoke tonove pa je naposlijetku postala ovo što je  i danas - solistički instrument.
U početku se harmonika najčešće koristila u narodnoj glazbi ali danas se koristi u svim njenim rodovima - podjednako narodnoj, klasičnoj i zabavnoj. Popularnosti harmonike u zabavnojglazbi su u prvoj polovici 20. st. znatno pridonijeli Talijani Pietro Frosini i braća Diero. U Južnoj Americi poznata je vrsta harmonike zvana bandoneon za koju je mnogo skladao i majstor tanga, Astor Piazzolla (1921.-1992.). Prve skladbe klasične glazbe za harmoniku pisao je 1922. god. Paul Hindemith (1895.-1963.), a u orkestar su je uvrštavali već i Petar Iljič Čajkovski (1840.-1893.), Umberto Giordano (1867.-1948.) i Charles Ives (1874.-1954.).

Harmoniku nazivaju različito u svakoj zemlji: zove se harmonika u Danskoj, Mađarskoj, Islandu, Hrvatskoj, BiH, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji; u Francuskoj je zovu  accordéon; u Italiji  fisarmonica; u Njemačkoj je akkordeon; u Norveškoj je trekkspill; u Poljskoj je akordeon ili harmonia; u Rusiji je bajan; u Švedskoj je dragspel. na engleskom govornom području (Velika Britanija, SAD) zovu je accordion.

 
 
naslovna   |   djelatnici   |   odjeli   |   nastava   |   upisi   |   galerija Studio Imago